Vidova Gora
Najviši vrh jadranskog arhipelaga (780 m).
Planinarski uspon od Gospe Karmelske u Bolu traje dva sata, ali mnogi preferiraju prilaz cestom (18 km): Supetar – Nerežišća – Knežeravan (s pastirskim stanovima od kojih se posebno preporuèa posjetiti one u Gažulu) – Vidova Gora, jer omogućuje potpuni profil kroz sve varijetete braèkog krša s endemskim šumama crnog bora.
Gora je dobila ime po ruševinama kapelice sv. Vida, stotinjak metara od vrha, èiji titular upućuje na prastari hrvatski kult slavenskog boga Svetovida.
Panorama s Vidove gore nešto je što se ne propušta prilikom posjete otoku Braèu. U dubini se vidi zlatni prst Velog rata, niska braèkih uvala, a preko puta sjeverna strana otoka Hvara, poluotok Pelješac, Korèula, Vis i Biševo, sve do Jabuke, a za osobito vedrih dana može se nazrijeti i Monte Gargano na Apeninskom poluotoku.
Pustinja Blaca
Pustinja Blaca, nekada slavna glagoljaška pustinja, a kasnije i zvjezdarnica, nalazi se na istoènom obronku doline na južnoj strani otoka Braèa, izmeðu Bola i Milne.
Komotan pristup moguć je širokim putem iz Blataèke uvale ili pješaèkom stazom iz unutrašnjosti otoka, preko Nerežišća, lo-kve Žurmo (sljeme starokršćanskog sarkofaga kao pojilo konja i mazgi) i Dragovode (s kućama nekadašnjih braèkih pastira, podignutim kraj izvora žive vode).
U špilji zvanoj Ljubitovica na strmoj prodolini na južnoj strani otoka godine 1551. dvojica popova glagoljaša iz Poljica našli su stan koji se ubrzo razvio u pustinjaèki samostan. Od 11.000 knjiga u samostanskoj knjižnici znaèajan dio je iz vremena prije 1800., a arhiv pokazuje da su se generacijama pedantno bilježili svi gospodarski i svakodnevni poljodjelski poslovi, poèeci cvjetanja bilja, rasta i branja plodova na blataèkim poljima, i općeniti klimatski ritmovi.
Blaca su saèuvala svoj inventar, danas izložen u muzejskoj postavi. Posebno je vrijedna astronomska ostavština zadnjeg blaètackog pustinjaka don Nike Milièevića mlaðeg.
Škrip
Škrip je nastarije naselje na otoku Braèu. Pod naseljem (ime prema lat. scrupus = oštro golemo kamenje), nalaze se glasoviti kamenolomi Plate, Stražišće i Rasohe, u kojima se pod zaštitom Herakla i pod vojnim nadzorom brao kamen za Salonu, Dioklecijanovu palaèu, terme u panonskom Sirmijumu.
Uz njih su djelovale kasnoantièke klesarske radionice koje su odašiljale karakteristiène sarkofage do Ravenne i Akvileje. Iz škripskih kamenoloma brao se i crni mramor s inkrustacijama morskih školjaka od kojega se klesao crkveni namještaj većine ranokršćanskih bazilika u Dalmaciji.
Blokovi i isklesani objekti spuštali su se rampom do luke u Splitskoj, gdje se u moru još vide monumentalni obradeni kameni blokovi koji su pali prilikom ukrcaja na galije.
Uokolo slikovitog sklopa kaštela Radojkovića u kojemu je Zavièajni muzej otoka Braèa (sjajna arheološka zbirka i izložba bračkog gospodarskog alata), dobro su se oèuvale ‘megalitske’ zidine koje su opasivale ilirsko naselje (prostor od oko 0,8 ha).
Nalaz mikenske keramike upućuje na doba moguće grèke kolonizacije, a brojne crkve i bazilike èine Škrip jedinstvenim mjestom koje nam daje jedinstven uvid u sva povijesna razdoblja i tisućljetni kontinuitet života na otoku Braèu.
