Otok Brač, Dalmacija

Jedrenje na dasci u kanalu pred Zlatnim ratom na Bolu; paragliding s Vidove gore; lov u gornjim dijelovima otoka; planinarski izleti do Dragonjine spilje i pustinje Blaca; šetnje iz Splitske do antičkih kamenoloma pod Škripom, uz sjajno održavane maslinike; jedrenje od uvale do uvale; kupanje na plažama od najfinijeg pijeska i žala; odmor u odličnim apartmanima i kućama za odmor, sigurno sidrenje u nekoj od dubokih uvala (Milna, Bobovišća, Pučišća); fotografiranje dramatičnih kraških fenomena na svim stranama otoka; opušteno sjedenje uz glasoviti brački sir, janjetinu i ribu, uz rakiju i bolski plavac (poznato bračko vino) u nekoj od konoba ili u tišini nekog od pastirskih stanova u unutrašnjosti otoka - sve to posebno i zajedno u našem pamćenju tvori neizbrisivu sliku koju nosimo sa otoka Brača.

Za razliku od svih ostalih jadranskih otoka, koji često izgledaju poput kamenih sjekira zarivenih u morsku pučinu, Brač ima i svoju unutrašnjost, prebogatu floru i faunu i izrazitiji doživljaj godišnjih doba.

Cijeli otok trebao bi biti proglašen jedinstvenim kulturno-povijesnim i prirodnim parkom, posebno južna strana, između Vidove gore, bolskog Zlatnog rata i pustinje Blaca, koja tvori jedinstveni predio u kojem se spajaju ribarski, težački i pastirski Brač, s mnoštvom kutaka za ugodu samoće i mira, ali i izrazitih socijalnih doživljaja, plesa, glazbe i sporta.

Smatra se da Brač nosi drevno ilirsko ime prema jelenu, kultnoj životinji njegovih prapovijesnih žitelja.

Prema drevnoj predaji trojanski je heroj Antenor (legendarni utemeljitelj Padove i Korčule) došao nakon pada Troje iz grčke Ambracie na otok Brač. Sa sobom je doveo Braha, pastira, Silena, ratara i Elafa, pomorca.

Život se gradio na stočarstvu, maslinarstvu, vinogradarstvu i ribarstvu. Krajem XVIII. St. Na otoku je bilo više od 500.00 maslina, a koncem XIX. stoljeća više od 12.000 hektara vinograda. No, bolesti vinove loze peronospora i filoksera koje su zahvatile dalmatinske vinograde i Prvi svjetski rat prislili su brojne Bračane na iseljavanje s otoka u Australiju, Južnu i Sjevernu Ameriku.

U ranorenesansno doba ponovno su otvoreni antički kamenolomi pokraj Pučišća u kojima su se tijekom renesansnog i baroknog doba obrazovale čitave klesarske dinastije, sve do današnjeg doba. Uz Jurja Dalmatinca, Andriju Alešija i Nikolu Firentinca u samim kamenolomima klešu deseci drugih klesara.

Vrstan kamen omogućio je stvaranje niza sjajnih gradnji, od starokršćanskog, od renesansnog i baroknog doba do bujnog bračkog XIX. stoljeća, kad se na otoku više nego igdje u Dalmaciji njegovao osjećaj za sklad arhitektonskog komponiranja i zidanja i najskromnijih kuća. U XX. stoljeću, korčulanski kamen ugrađen je u budimpeštanski Parlament, trogirski u berlinski Reichstag, a brački kamen u Bijelu kuću u Washingtonu.

Danas Brač - možda s najkonstruktivnijim, najradišnijim i najštedljivijim pučanstvom traži nove puteve razvoja, temeljene najviše na turizmu kojem se otvara čitav otok s izuzetnim krajolicima raznolikosti, što ga čini jedinstvenim kulturno-povijesnim i prirodnim područjem.

Pozivamo Vas da zajedno sa nama upoznate čari ovog jedinstvenog otoka, njegove nedirnute prirode, prebogatog povijesnog i kulturnog nasljeđa.